Zaštitimo svoju djecu

Ne znam koliko ste upoznati s pojmom sharentinga, naime, skovan je od dviju engleskih riječi koje u prijevodu znače dijeljenje i roditeljstvo. Koristi se kako bi opisao trend koji posljednjih godina postaje sve češći, a radi se o objavljivanju fotografija i videa djece na društvenim mrežama od strane roditelja. Kako to danas biva u našem društvu, kada se nešto uvriježi, ide po automatizmu kod većine i ne izaziva kritičko promišljanje, štoviše, počne se doživljavati kao nešto normalno, uobičajeno, svakodnevno. I tek će rijetki propitivati potencijalne opasnosti. Roditelji na društvenim mrežama objavljuju dječje rođendanske fotografije ili videozapise, neke posebne trenutke djeteta s obitelji ili prijateljima i slično. Zašto je danas sve ovo nabrojano postalo neusporedivo opasnije negoli je bilo prije pojave umjetne inteligencije?

Djevojčica Ela obraća se svojim roditeljima kao odrasla osoba jer su roditelji na društvenim mrežama dijelili njezine fotografije kad je bila dijete / Izvor Deutsche Telekom

Odgovor je jednostavan – prije pojave generativne umjetne inteligencije i deepfake tehnologije, identitet osobe koja je danas dijete, a za 10 ili 20 godina odrasla osoba, nije bio u opasnosti na način na koji je danas. Naravno da društvene mreže ostaju izvrstan način dijeljenja informacija i nitko ne osporava isto, međutim, u zadnjih nekoliko godina toliko je puno slučajeva internetskog zlostavljanja i krađe identiteta, da bi bilo naprosto glupo ne govoriti sve više o tome. Neke su države zbog toga čak posegnule i za zakonskim rješenjima te su dijeljenje dječjih fotografija proglasile nezakonitim.

Ovo nije kolumna iz psihologije pa se ovdje neću primarno baviti psihološkim posljedicama za djecu, iako bi se i o tome moglo vrlo mnogo pisati, reći ću samo da psiholozi već naveliko upozoravaju kako postoje konkretni štetni učinci na mentalno zdravlje djece. Primjerice,  djeca koju roditelji objavljuju na internetu, kasnije u životu traže odobravanje drugih i često imaju nisko samopoštovanje, mogu osjećati da se njihova vrijednost temelji na lajkovima i komentarima koje njihovi roditelji dobivaju na društvenim mrežama, a ne na njihovoj inherentnoj vrijednosti kao osobe, do toga da razvijaju depresivno-anksiozna i psihotična stanja. Djeci se šalje poruka da je važno, ako ne i najvažnije, biti dopadljiv, a to je toliko uzelo maha da djeca razvijaju narcisoidno ponašanje. Vjerujem da ste čuli za termin digitalni narcizam. Sve u svemu, očite su društvene i psihološke posljedice na djecu. Prema dostupnim podacima, u SAD-u oko 85 posto roditelja na mjesečnoj razini dijeli informacije, fotografije i videosnimke svoje djece. Ako već objavljuju to što objavljuju, bilo bi dobro da u svojim postavkama ograniče raspon gledatelja na rodbinu i prijatelje, međutim, to nije slučaj.

Što se tiče najveće opasnosti od sharent­inga za djecu u kontekstu kibernetičke sigurnosti, to je definitivno krađa identiteta. Ne znamo što će nam sve budućnost donijeti, no jasno je da će se sve još više zakomplicirati. Jedna reklama u tom smislu zorno upozorava na opasnosti sharentinga. Korištenjem umjetne inteligencije, prikazana je djevojčica Ela koja se obraća svojim roditeljima kao odrasla osoba, iznoseći što joj se moglo dogoditi u odrasloj dobi jer su roditelji na svojim društvenim mrežama dijelili njezine informacije, fotografije i videosnimke kad je bila dijete. Popis mogućih katastrofičnih posljedica ide sve do zatvora za kaznena djela koja nije počinila, čemu, jasno, prethodi krađa njezina identiteta.

Prema jednoj studiji, petogodišnje dijete u razvijenim državama svijeta u prosjeku ima 1500 objavljenih fotografija na internetu. Ne znam koliko smo svjesni da je sve što je ikada objavljeno o nama na internetu postalo naš digitalni otisak prsta. Falsificiranje dokumenata uz pomoć deepfake tehnologije već je stara vijest, kao i krađe fotografija s društvenih mreža odnosno social hacking, općepoznato je da bilo tko može otvoriti profil s vašim imenom ili staviti vašu fotografiju na lažni profil pod drugim imenom. Zastrašujuće je koliko je lako stvoriti sintetičke biometrijske podatke na temelju nečijih fotografija s interneta, koji mogu zavarati čak i biometrijske sustave, odnosno omogućiti neovlašteni pristup uređajima, sigurnim područjima ili osjetljivim informacijama. Zato treba reći da svaka nova fotografija djeteta koju su roditelji stavili na internet, povećava rizik da će to dijete u budućnosti postati žrtvom krađe identiteta ili nekog oblika zlouporabe ili zlostavljanja. Nažalost, to su činjenice, bolje ih je reći i pokušati prevenirati gdje se može.